Dekompresijska terapija kičme (trakcija)

Dekompresijska terapija kičme, poznata i kao spinalna trakcija, je neinvazivna terapijska metoda koja koristi mehaničku silu za istezanje kičme. Cilj je smanjiti pritisak na intervertebralne diskove i okolne strukture, ublažiti bol i poboljšati pokretljivost kičme. Ova terapija može pomoći u liječenju različitih stanja kičme kao što su hernija diska, degenerativna diskopatija, spondiloza, išijas i druge vrste bolova u leđima i vratu.

Priprema za dekompresijsku terapiju uključuje nekoliko koraka:
Medicinska evaluacija: Prije početka terapije, ljekar će sprovesti detaljnu medicinsku evaluaciju uključujući anamnezu, fizički pregled i eventualno slikovne pretrage (npr. rendgen, MRI) kako bi se utvrdilo je li pacijent pogodan za terapiju.
Upoznavanje s procedurom: Pacijent će biti informisan o tome kako terapija funkcioniše, što može očekivati tokom tretmana i koje su potencijalne koristi i rizici.
Priprema tijela: Pacijent treba nositi udobnu odjeću i izbjegavati teške obroke prije tretmana. Takođe je važno obavijestiti terapeuta o svim ljekovima koje pacijent uzima.

Tretman dekompresijske terapije obično se sastoji od sljedećih koraka:
Pozicioniranje pacijenta: Pacijent će ležati na posebnom stou za dekompresiju, koji može biti horizontalan ili ponekad u laganom nagibu.
Primjena trakcije: Pojas ili remen će se postaviti oko donjeg dijela leđa i pričvrstiti za sto. Mehanički uređaj će nježno istegnuti kičmu prema unaprijed programiranim parametrima.
Trajanje tretmana: Terapija obično traje između 20 i 45 minuta, zavisno od individualnih potreba i stanja pacijenta. Većina pacijenata treba seriju tretmana (obično 15-20) kako bi postigli optimalne rezultate.

Rezultati dekompresijske terapije mogu varirati, ali mnogi pacijenti doživljavaju:
• Smanjenje bola u leđima i vratu.
• Smanjenje pritiska na nerve, što može ublažiti simptome išijasa.
• Poboljšanje pokretljivosti i funkcije kičme.
• Opšte poboljšanje kvaliteta života.

Mjere opreza kod dekompresijske terapije uključuju:
Individualnu procjena: Svaki pacijent treba biti pažljivo procijenjen kako bi se utvrdilo je li terapija prikladna za njegovo stanje.
Praćenje simptoma: Pacijenti trebaju biti pod stalnim nadzorom tokom tretmana i prijaviti sve neobične simptome ili povećanje bola.
Postupno prilagođavanje: Terapija treba biti postupno prilagođena kako bi se izbjegle nagle promjene koje mogu uzrokovati nelagodu ili povredu.
Izbjegavanje određenih aktivnosti: Pacijenti trebaju izbjegavati teške fizičke aktivnosti i pratiti preporuke terapeuta nakon tretmana.