Ruptura prednje ukrštene veze koljena (ACL)

Ruptura prednje ukrštene veze (anterior cruciate ligament – ACL) predstavlja jednu od najčešćih i najtežih sportskih povreda koljena. Do povrede dolazi prilikom naglih promjena pravca, doskoka sa savijenim koljenom ili direktnog udarca u koljeno. ACL igra ključnu ulogu u stabilizaciji koljena, posebno kod aktivnosti koje uključuju rotaciju i nagle pokrete.
U slučaju potpune rupture ligamenta, najčešće se preporučuje hirurška rekonstrukcija, dok se kod djelimičnih povreda ili kod pacijenata sa nižim nivoom aktivnosti može primijeniti konzervativno liječenje.

Priprema za liječenje počinje detaljnom dijagnostikom. Klinički ortopedski pregled podrazumijeva provjeru stabilnosti koljena i opsega pokreta. MRI snimanje predstavlja zlatni standard za potvrdu rupture i utvrđivanje stepena oštećenja. RTG koljena se radi kako bi se isključila mogućnost preloma ili avulzije. Takođe, procjenjuje se mišićna snaga i funkcionalnost, što je važno za planiranje operacije ili terapije. Pacijent se informiše o svim opcijama liječenja, njihovim prednostima i rizicima, te potpisuje saglasnost za operaciju ukoliko je ona indicirana.

Liječenje rupture prednjeg ukrštenog ligamenta (ACL) zavisi od više faktora, uključujući nivo fizičke aktivnosti pacijenta, starost i prisustvo dodatnih povreda koljena.
Konzervativno liječenje uključuje odmor, krioterapiju i imobilizaciju u početnoj fazi. Nakon smanjenja otoka i bola, započinje se sa fizikalnom terapijom usmjerenom na jačanje mišića natkoljenice, posebno kvadricepsa i zadnje lože. U ovoj fazi se često koriste ortoze za stabilizaciju koljena. Ovakav pristup se preporučuje kod djelimičnih ruptura ili kod pacijenata sa nižim fizičkim zahtjevima, odnosno onima koji ne planiraju povratak na aktivnosti koje uključuju nagle promjene pravca kretanja.
Hirurško liječenje – rekonstrukcija ACL-a sprovodi se artroskopski. Tokom operacije, oštećeni ligament se zamjenjuje graftom, koji može biti autograft (najčešće tetiva zadnje lože) ili allograft. Sama operacija traje između 60 i 90 minuta, a pacijent se obično otpušta kući istog dana ili dan nakon zahvata. Nakon operacije, obavezna je imobilizacija koljena, uz precizno isplaniranu rehabilitaciju kako bi se obezbijedio potpuni oporavak i povratak funkcije koljena.

Uspješno sprovedena operacija, uz adekvatnu i dosljednu rehabilitaciju, omogućava značajno poboljšanje funkcije koljena i kvalitet života pacijenta.
U većini slučajeva, pacijenti se mogu vratiti sportskim aktivnostima u periodu od 6 do 12 mjeseci nakon operacije. Potpuna stabilnost koljena postiže se u oko 90% slučajeva, dok se bol i osjećaj nesigurnosti u koljenu značajno smanjuju. Pravovremena i pravilno sprovedena rekonstrukcija ACL-a takođe igra ključnu ulogu u sprječavanju daljih oštećenja, poput povreda meniskusa i hrskavice.
Fizikalna terapija je neizostavan dio oporavka, a uključuje progresivne vježbe za jačanje mišića, poboljšanje propriocepcije (osjećaja za položaj i pokret) i povećanje fleksibilnosti zgloba.

Tokom oporavka nakon operacije prednjeg ukrštenog ligamenta, izuzetno je važno pridržavati se preporuka medicinskog tima kako bi se osigurao što bolji ishod liječenja.
Pacijent treba pažljivo pratiti upute hirurga i fizioterapeuta u svim fazama rehabilitacije. U ranoj fazi oporavka važno je izbjegavati rotacione pokrete i skokove, jer oni mogu dovesti do dodatnog opterećenja operisanog koljena. Nošenje ortoze se preporučuje u skladu sa savjetom ljekara, kako bi se obezbijedila dodatna stabilnost tokom svakodnevnih aktivnosti.
Redovni dolasci na kontrole su ključni za praćenje napretka i eventualne prilagodbe terapije. Sportske aktivnosti se smiju postepeno uvoditi tek nakon što stručni tim procijeni da je koljeno spremno za veća opterećenja, čime se smanjuje rizik od ponovne povrede.