Povreda rotatorne manžete ramena

Rotatorna manžeta je grupa od četiri mišića i njihovih tetiva koje stabilizuju rame i omogućavaju podizanje i rotaciju ruke. Povrede rotatorne manžete mogu biti uzrokovane traumom (npr. pad na ruku), prekomjernom upotrebom (bacanje lopte, plivanje) ili degenerativnim promjenama koje dolaze s godinama.
Oštećenja mogu biti djelimična (istegnuće, upala) ili potpuna ruptura tetive, što značajno utiče na funkciju ramena.

Povrede rotatorne manžete spadaju među najčešće uzroke bola i ograničene pokretljivosti u ramenu. Precizna dijagnoza je ključna za pravilno liječenje i oporavak.

Dijagnostički proces započinje kliničkim testovima, među kojima se najčešće koriste Jobe, Hawkins i Neer testovi. Ovi testovi pomažu u procjeni funkcije tetiva i prisutnosti bola tokom specifičnih pokreta.

Za tačnu procjenu oštećenja koristi se ultrazvuk ramena ili magnetna rezonanca (MRI), koji omogućavaju detaljan uvid u stanje tetiva rotatorne manžete i identifikaciju eventualnih pukotina ili potpunih ruptura.

Takođe, radi se i RTG snimak ramena kako bi se isključili drugi mogući uzroci bola, poput artritisa ili kalcifikata unutar tetiva.

Liječenje povreda rotatorne manžete može biti konzervativno ili hirurško, u zavisnosti od težine povrede, intenziteta bola i stepena funkcionalnog oštećenja.

Konzervativni tretman uključuje odmor i modifikaciju aktivnosti kako bi se smanjilo opterećenje na oštećene tetive. Antiinflamatorna terapija se koristi za ublažavanje bola i upale, dok fizikalna terapija obuhvata vježbe jačanja i istezanja, kao i primjenu ultrazvučne i laserske terapije. Po procjeni ortopeda, u određenim slučajevima mogu se primijeniti subakromijalne injekcije kortikosteroida radi smanjenja upale i ublažavanja simptoma.

Hirurško liječenje se preporučuje kod potpunih ruptura, prisustva jakih bolova i izraženog gubitka funkcije ramena. Operacija se može izvesti artroskopski ili otvoreno, uz rekonstrukciju oštećenih tetiva s ciljem vraćanja stabilnosti, pokretljivosti i snage ramena.

Kod blagih do umjerenih povreda, uz fizikalnu terapiju, funkcija ramena se značajno poboljšava u roku od 6–12 nedjelja. Nakon operacije, rehabilitacija traje duže (3–6 mjeseci), ali rezultati su generalno odlični.

Prevencija povreda rotatorne manžete od velikog je značaja, posebno kod sportista i osoba koje obavljaju fizički zahtjevne poslove. Ključno je izbjegavati ponavljajuće pokrete iznad glave bez adekvatnog zagrijavanja i pripreme, jer upravo ti pokreti često dovode do preopterećenja i mikrooštećenja tetiva.

Redovno jačanje mišića ramena i lopatice doprinosi stabilnosti zgloba i smanjuje rizik od povreda. Takođe, neophodno je obratiti pažnju na pravilnu tehniku vježbanja i podizanja tereta, kako bi se spriječilo prekomjerno opterećenje na rotatornu manžetu.

Ukoliko se bol u ramenu ne povuče nakon 7 do 10 dana, važno je potražiti stručnu procjenu i ne ignorisati simptome, jer rana intervencija značajno poboljšava ishod liječenja.